Trebaju li turističkim kompanijama radnici iz Slavonije?

Trebaju li turističkim kompanijama radnici iz Slavonije? Jučer sam odlučila posjetiti Sajam poslova u Vukovaru, u organizaciji HZZ-a. Dok sam se vozila prema Vukovaru, upala sam u gužvu zbog prometnih radova, gledala sam ljude, kojih iskreno je taj dan bilo mnogo po Vukovarskim ulicama. Grad nije izgledao mrtvo. Razmišljala sam o tome kako su poslodavci koji su sigurno potegnuli na drugi kraj Hrvatske, jer im trebaju radnici, bili možda iznenađeni kako, iako bez posla, doista ljudi izgledaju nasmijano i sretno. Ima pokoja spuštena glava, ali u globalu im vidiš mir na licu. Ulazimo kolegica i ja u dvoraz Eltz, ispred dvorca također radovi, blato, smijemo se. Znala sam da Sajam poslova u Vukovaru neće biti možda velik kao onaj u Rijeci, ali sam razmišljala na način, ako su radnici poslodavcima prijeko potrebni doći će tu. Pa u zadnjih nekoliko tjedana nema dana kada se na TV-u ili na portalima ne spominje da je prijeko potrebno nekoliko tisuća sezonskih radnika. Na ulazu u prostor gdje se održava sajam stoji popis sudionika Sajma. Čitam prvi put, pa čitam ponovno drugi put, pa treći. Pa se prebacujem i gledam oko sebe. I ne vjerujem. Niti jedan poslodavac iz područja turizma ( a da nije lokalni Slavonac) nije prisutvovao Sajmu.

Gdje je zapelo?

Sigurna sam da ima mnogo razloga. Vjerujem da mnogi poslodavci nisu ni znali da se održava Sajam, ili mnogi dolaze u vlastitom aranžmanu i održavaju razgovore za posao. Za mnoge sam čula da ih niti ne održavaju, niti dolaze, nego sve odradi za njih HZZ, naravno besplatno. Pričate s ljudima, govore vam svoja iskustva. I onda ti isti ljudi s poluinformacijama odlaze raditi na drugi kraj Hrvatske i svi se čude kako nema radnika i nitko ne želi raditi. Pa koliko uložite toliko i dobijete nazad.

Sigurna sam da mnogi na ovaj ili onaj način ulažu u privlačenje zaposlenika, a možda su smatrali ovaj sajam nebitnim, malim. Mnogo toga je moguće. Činjenica je da niti jedna velika turistička organizacija nije bila na ovom Sajmu. Možda će biti na sajmu u Osijeku, pa će ljudi organizirano autobusima dolaziti iz cijele Slavonije, biti će ogromna gužva i kako prepoznati kvalitetne ljude kad ste u jednom danu razgovarali s njih 500 do 1000?

Također, obzirom na količinu oglasa za sezonski posao, vidi se da su agncije za zpošljavanje pronašle svoj dio kolača u ovoj priči. Vi samo sjedite u svojim uredima a mi ćemo vam nabaviti 500 do 1000 zaposlenika za sezonu.

Koja je uloga ljudskih resursa?

Znam da nije lagano vrijeme, i da se treba boriti za svakog klijenta. Ali mi koji se bavimo ljudskim resursima i zapošljavanjem bi trebali imati i neke granice. Oglasi na Facebooku tipa: Sezonski posao, svi zainteresirani u inbox sigurno nisu razina komunikacije koju treba imati osoba koja se bavi posredovanjem pri zapošljavanju. Opet se pitam kad smo prestali biti ljudi? Niti je potrebno davat kičaste oglase i pravit od posla sobarice ili konobara posao u NASA-i. Niti je potrebno svesti posredovanje pri zapošljavanu na tako niske grane da poznate kuće stavljaju oglase na Facebooku poput ovoga. A takvih je masu. Da li biste vi voljeli da se za vaše radno mjesto stavio takav oglas? Da Vas je netko nazvao i kao na traci pitao 10 pitanja i odmah morate donjeti odluku da ili ne. Pa naravno da nema jako puno zainteresiranih za takve oglase. Zapravo ima ih. Ljudima treba posao. I javljaju se. A agencijama i poslodavcima je problem prevaliti par stotina kilometara i obaviti nekoliko razgovora na ljudski način. Ne kao sa robotima i preko telefona kao da ste na kvizu. Zato molim Vas nemojte govoriti kako ne možete pronaći zaposlenike za sezonu. Niste sve pokušali.

Koje je riješenje?

Riješenje nije jednostavno, niti se može dogoditi preko noći, ali prve su agencije za posredovanje pri zapošljavanju te koje trebaju objasniti svojim klijentima na koji način se dolazi do radnika i da to nije jednostavan proces. Da s ljudima treba porazgovarat, sa svakim barem 15 do 20 minuta i dati im jasne upute i smjernice za rad i uvijete koje mogu očekivati. Ovako zapošljavanje više liči na tržnicu pa tko da manju cijenu za jabuke kod njega ću kupiti jabuke. Budite ljudi i držite do svoje struke. Pretpostavljam da liječnike i djelatnike u farmaceutskoj industriji ne tražite na način da objavite na fejsu: Svi farmaceuti zainteresirani za posao javite se u inbox. Ne , ne. Za njih su posebni protokoli i posebni načini komunikacije.

Od kada je radnik u turizmu, sobarica, konobar ili kuhar građanin drugog reda da ga se na ovaj način poziva na razgovor? Čak da nitko ne dođe na Sajam poslova od velikih posodavaca iz Dalamacije i Istre koji traže radnike za sezonu? Koliko god se činio mal ovaj sajam, možda nebitan, ali za 3 mjeseca će svi portali pisati kako Slavonci ne žele raditi sezonu. Žele. Ali žele i da se prema njima odnosite kao prema ljudima. I onda se traži povećanje kvote za „uvoz“ jeftinih radnika iz trećih zemalja?

Jednostavno nisu iskorišteni svi kanali za pronalazak sezonaca u Slavoniji, i u trenutku kada im bude baš stalo da pronađu radnike, poslodavci će doći i obaviti razgovore. Postavlja se pitanje trebaju li turističkim kompanijama radnici iz Slavonije ili oni zapravo samo žele veće kvote za uvoz jefitine radne snage? Jer onaj tko hoće nađe način, a onaj tko neće pronađe izgovor.

Svaka čast izuzecima, uvijek ih ima. Mislim da se svi trebamo potruditi kako bi ovu zemlju učinili boljom za život i rad.

Odgovori